Tadžikistan je zemlja sa prelepom prirodom i vrednim ljudima, ali je društvo represivno prema ženama i vlast korumpirana, kaže za Serbiaindeed 26-godišnja devojka iz ove azijske zemlje, Mavzuana Nazarieva.

„Žene su skoro kao sluškinje u kući u kojoj se udaju. Dozvolu za izlazak moraju da traže ne samo od muža, nego i od svekrve. Ne dobijaju potrebnu pažnju muževa, ne obezbeđuju ih materijalno, ne brinu o deci. Mnogi muškarci odlaze za poslom i ne vrate se po tri, četiri, a nekada i po 10 godina. Ako im ostane više novca, potroše na ljubavnice“, kaže Mavzuana.
Ona je završila ekonomiju u glavnom gradu Dušanbe i ima podršku roditelja za lični razvoj. Međutim, većina devojaka, pogotovo u manjim mestima i selima, živi pod represivnim merama patrijarhata.
Za Serbiaindeed govorila je o ženskim pravima, siromaštvu, korupciji, nedovoljnoj osvešćenosti ljudi i neiskorišćenim turističkim potencijalima Tadžikistana.

Tadžikistan – visok nivo korupcije i nizak životni standard
Tadžikistan je najmanja zemlja u središnjoj Aziji sa nepunih sedam miliona stanovnika koji većinski ispovedaju islam. Graniči se sa Kirgistanom, Kinom, Afganistanom i Uzbekistanom. Bila je najsiromasnija članica Sovjetskog saveza, a i danas se svrstava među 30 najsiromašnijih zemalja sveta. Ipak, siromaštvo je sa 80 procenata 2000-ih godina smanjeno na oko 32 odsto 2014. godine.
Formalno je demokratska zemlja sa predsedničkim sistemom uređenja, a suštinski vrlo daleko od „vladavine naroda“.
„Uzrok siromaštva je korupcija u vladajućim krugovima. Ljudi se ne bune jer se plaše posledica – odlaska u zatvor ili čak ugrožavanja života. Veliki je problem neosvešćenost i nespremnost ljudi da rade na sebi. Mislim da su toliko navikli da žive siromašno da nemaju nikakvu volju, niti sposobnost da misle drugačije. I dok se ljudi ne promene, vlast se neće promeniti“, zaključuje Mavzuana.
Ekonomija ove centralnoazijske zemlje je i dalje veoma krhka. Najviše se proizvode pamuk i aluminijum, a veći deo prihoda čini i novac Tadžikistanaca koji rade u Rusiji. Tadzikistan ima i hidroenergetski potencijal, s obzirom na brze planinske reke. Susedne zemlje započele su nekoliko projekata izgradnje hidroelektrana.

Međutim, visok nivo korupcije, ograničavajući je faktor razvoja zemlje. Prema međunarodnoj organizaciji Transparency International, indeks korupcije u Tadžikistanu je čak 150, dok je u Danskoj, zemlji sa najmanje korupcije, indeks jedan.
Mavzuana kaže da Tadžikistanci uglavnom nisu zainteresovani za politiku, jer su okupirani borbom za preživljavanje. Ono što je veliki problem je to što ni mladi nisu motivisani da budu pokretači promena.
„Mladi ne vide priliku za promene, ne veruju u svoj potencijal i nisu spremni da napuste zonu komfora. Tu su i različite životne prepreke koje uključuju nedostatak odgovarajućeg životnog prosvetljenja od strane roditelja, nedostatak volje, svakodnevne brige, rani brak i loše navike“.
Žene u Tadžikistanu – obespravljene, poslušne, služavke
Širom Tadžikistana, a posebno u selima, žene se suočavaju sa diskriminacijom i nejednakošću sa muškarcima u društvenoj, ekonomskoj i političkoj sferi. Izveštaji Ujedinjenih nacija ukazuju na to da roditelji ulažu u obrazovanje sinova, ostavljajući devojke u velikom riziku od ekonomske zavisnosti.
Ipak naša sagovornica kaže da je devojkama dozvoljeno da se školuju, rade i putuju, ali da je generalno u manjim mestima nepopularno obrazovanje žena jer se smatra da će one biti neposlušne.
„One koje su hrabrije i uspeju da se izbore za sebe, žive nezavisnije i zadovoljnije, dok one koje se plaše da će razočarati roditelje, povinuju se restriktivnim pravilima“, kaže Mavzuana.
Mavzuana ističe da na omladinu postoji pritisak da stupa u brak u ranom uzrastu, najviše u periodu između 18 i 24 godine. I ako neke devojke imaju sreću da ih roditelji podržavaju u obrazovanju, kada se udaju, uskraćene su za svaki vid razvoja.

„Od žena se traži da budu lepe i mirišljave, bez obrzira na to koliko kućnih poslova moraju da obave ili obaveza oko stoke. One treba da budu dovoljno obrazovane da budu korisne u porodici, ali da ne budu previše pametne. Moraju da budu poslušne, da zadržavaju svoje mišljenje u razgovorima sa starijim, da budu nevine pre braka, da nemaju momka niti muškog prijatelja. Prednost je ako ima neka medicinksa znanja da može da da inekciju nekom u porodici i leči ih kad je potrebno“.
Islam zabranjuje seksualne odnose pre braka i za muškarce i za žene. Ipak, muškarcima se ovo „prašta“, dok se od žena očekuje da budu nevine, kaže Mavzuana. Devojakama nisu dozvoljene ni veze sa mladićima, osim u slučaju pristanka porodice.
„Kada momak nađe devojku koja mu se sviđa, on pokušava da joj priđe. Mogu razgovarati ili otići na sastanak. Ako devojka potiče iz stroge porodice, mladić će morati da razgovara sa njenim roditeljima. Potom roditelji mladića razgovaraju sa njenim roditeljima. Kad odluče da mu daju šansu, onda se mladi sastaju i razgovaraju. Ako devojka nije iz stroge porodice, mogu započeti vezu bez obaveštavanja porodice“.
Turizam i nacionalna kuhinja – neiskorišćeni potencijali
Tadzikistan je izrazito planinska zemlja s obzirom na to da planine zauzimaju 93 odsto površine zemlje. Venci Pamira, Altaja i Tjanšana glavne su turističke atrakcije, ali su ti potencijali slabo iskorišćeni.
„Turista ima, ali ne kao u nekim razvijenijim zemljama. Potrebno je poboljšati infrastrukturu, logistiku, ulagati u obrazovanje turističkih radnika, obezbediti internet u celoj zemlji, što sada nije slučaj, i raditi na brendiranju zemlje.“

Planinski reljef uticao je i na klimu. U kotlinama je zastupljena kontinentalna, umerena klima gde temperature dostižu između 25 i 30 stepeni leti, a zimi između minus jedan i minus pet. U planinskim predelima leta su umerena sa temperaturama oko 20 stepeni, dok zimi temperatura padne i na minus 46 stepeni.
Tadžikistanska kuhinja je tradicionalna kuhinja centralne Azije. Dominantna namirnica je pirinač koja se kombinuje sa povrćem i mesom, osim svinjetinom. Tako je najpoznatije nacionalno jelo pilav – pirinač sa šargarepom i mesom.
Kada je reč o pićima, ako posetite Tadžikistan, budite spremni da ćete na svakom ćošku moći da probate čaj. Najpopularniji su zeleni i crni čaj. Ispijanje ovog napitka deo je tadžikinstanske kulture i životnog stila, te se pije u svim prilikama.